Nismo svi jednako odgovorni za ekološke probleme – potvrđuje to i nova studija po kojoj je najbogatijih 10% svetske populacije odgovorno za dve trećine globalnog zagrevanja od 1990. godine.
Studija objavljena u časopisu Nature Climate Change otkriva da je najbogatijih 1% globalne populacije doprinelo porastu ekstremnih vrućina koje se dešavaju jednom u 100 godina čak 26 puta više od globalnog proseka, a sušama u Amazoniji 17 puta više, prenosi Phys.org.
Istraživanje baca novo svetlo na vezu između emisija zasnovanih na prihodima i klimatske nepravde, ilustrujući kako potrošnja i investicije bogatih pojedinaca imaju nesrazmerno veliki uticaj na vremenske ekstreme.
Ovi uticaji su naročito izraženi u ranjivim tropskim regionima kao što su Amazonija, jugoistočna Azija i južna Afrika, područja koja su istorijski najmanje doprinela globalnim emisijama.
Klimatska pravda
Istraživači su otkrili da su emisije gasova staklene bašte najbogatijih 10% stanovnika Sjedinjenih Američkih Država i Kine dovele do dvostrukog do trostrukog porasta ekstremnih vrućina u ranjivim regionima.
– Da su svi emitovali kao najsiromašnijih 50% svetske populacije, svet bi imao minimalno dodatno zagrevanje od 1990. godine – kaže koautor studije Karl-Fridrih Šleusner, vođa istraživačke grupe za integrisane klimatske uticaje pri Međunarodnom institutu za primenjenu sistemsku analizu (IIASA): – Rešavanje ove neravnoteže ključno je za pravednu i delotvornu klimatsku akciju.
Bogati pojedinci zagađivači da plate dodatno
Studija takođe ističe značaj emisija koje su ugrađene u finansijske investicije, a ne samo u ličnu potrošnju. Autori tvrde da ciljanje finansijskih tokova i portfolija pojedinaca sa visokim prihodima može doneti značajne koristi za klimu.
Predlažu progresivne politike usmerene ka društvenim elitama, uz napomenu da takve politike mogu doprineti i većem društvenom prihvatanju klimatskih mera.
Naterati bogate pojedince zagađivače da plate, takođe može pomoći u obezbeđivanju neophodne podrške za adaptaciju i nadoknadu štete u ranjivim zemljama.
Zaključuju da je uravnoteženje odgovornosti za klimatsku akciju u skladu sa stvarnim doprinosima emisijama ključno ne samo za usporavanje globalnog zagrevanja, već i za postizanje pravednijeg i otpornijeg sveta.
