Posetili smo izložbu „Recikliraj“ u Kopenhagenu: Svakog minuta u Evropi se sruši jedna zgrada

Da li su cigle koje sadrže 63% građevinskog otpada jednako kvalitetne kao i standardne, kako izgleda kuća sa 48 odbačenih prozora, gde se nalazi najviša stambena zgrada na svetu sa nosivom drvenom konstrukcijom – samo su neke od informacija koje se mogu saznati na izložbi „Recikliraj“ koja će biti otvorena do 10. septembra u Danskom arhitektonskom centru u Kopenhagenu.

Izložba pokazuje koliko je građevinska industrija pogubna po životnu sredinu, ali i kako se ovi negativni efekti mogu umanjiti.

Građevinska industrija odgovorna je za 33% potrošnje resursa

Čim posetilac zakorači u ovo zdanje, dočekaće ga video koji pokušava da zamisli kako ćemo živeti u 2050.

– Kada rušimo bez razloga, i gradimo bez prestanka, svi moramo da živimo sa posledicama – upozorava narator.

Cirkularno društvo

Zastrašujući podaci ređaju se tokom izložbe. Svakog minuta u Evropi se sruši jedna zgrada. Oko 35 miliona domova u Evropi identifikovano je kao zastarelo i energetski neefikasno, i mora biti renovirano do 2030. godine kako bi EU ispunila svoje klimatske ciljeve. Građevinska industrija odgovorna je za 33% potrošnje resursa.

Kuća sa 48 prozora

– Nikada ranije nismo posedovali toliko stvari, bacali toliko i bili toliko odvojeni od porekla materijala. Paradoks je da koristimo resurse planete da gradimo planine otpada. Ipak, gomile smeća čuvaju blago – navode autori i dodaju: – Izložba pokazuje novu arhitekturu u kojoj čuvamo ono što imamo, ponovo upotrebljavamo i recikliramo ono što smo odbacili i zajedno stvaramo cirkularno društvo, gde živimo i gradimo u ravnoteži sa planetom koju naseljavamo.

Primeri održive arhitekture u Danskoj

Autori navode procene koje pokazuju da Danska trenutno ima sirovina za narednih 14 do 43 godina. S druge strane, gradnja i infrastruktura su proizvele 5 miliona tona otpada 2020. što čini 40% otpada u Danskoj.

Gradnja i infrastruktura proizvele 40% otpada u Danskoj

Tako jeste, a izložba pokazuje i kako može. Tu su primeri zgrada građenih tako da se mogu lako razmontirati, a elementi se mogu ponovo koristiti.

U nekim slučajevima, otpad je iskorišćen kao resurs. Na obodima Kopenhagena nikla je kuća sa 48 odbačenih prozora. Polazna tačka za ovaj projekat bilo je 48 prozora koji su greškom naručeni za jedan veći građevinski poduhvat, a koje je klijent otkupio po niskoj ceni.

Sačuvani detalj sa Borsen fasade

Saznaćete i priču o jednom od najvećih projekata rekonstrukcije u danskoj istoriji. Reč je o Borsenu, jednoj od najstarijih zgrada Kopenhagena. Izgrađena je kao skladište između 1619. i 1624, korišćenjem kamena i primenom tradicionalnog zanatstva. Prošle godine progutao ju je požar, a u narednih sedam godina, arhitekte će je ponovo oživeti.

Gradnja i infrastruktura su proizvele 5 miliona tona otpada 2020. što čini 40% otpada u Danskoj. Zato i kraljevska porodica pokazuje koliko je važno da se svaki resurs koristi. Od stare radionice koja više nije korišćena u Fredensborg palati, napravljena je nova zgrada korišćenjem istih materijala.

Trae u Orhusu

Dobar primer novog načina gradnje je Trae u Orhusu. Sa 20 spratova to je najviša drvena zgrada u Danskoj. Zgrada od drveta stoji na betonskoj podlozi, i emituje samo četvrtinu CO2 tradicionalne zgrade.

Nazvana je i „kraljica ponovne upotrebe“, jer su u gradnji korišćene odbačene vetroturbine za zaštitu od sunca, poštanski sandučići oštećeni kišom i ostali predmeti kojima je nađena nova namena. Ona dokazuje, kako kažu autori izložbe, da rđa, udubljenja, brazde i mrlje nisu mane, već tragovi lepote.

Odbačene vetroturbine koriste se za zaštitu od sunca

Primeri održive arhitekture u Evropi

Posetioci će videti i primere održive arhitekture u Evropi. Takav je projekat Rocket&Tigeril u Švajcarskoj koji će, kad bude završen 2026, biti najviša stambena zgrada na svetu sa nosivom drvenom konstrukcijom.

Svi noseći delovi, uključujući centralno jezgro konstrukcije, napravljeni su od drveta, što znači da kula u totalu teži manje nego slične zgrade. Ovo omogućava dizajn viših zgrada pomoću građevinskog procesa koji ima manji ugljenični otisak u odnosu na tradicionalni beton, objašnjavaju autori.

Oko 62% zgrada koje danas rušimo izgrađeno je u periodu 1950-1979

Polazeći od gesla da je najodrživija zgrada ona koja već postoji, vidimo i primere zgrada koje nisu srušene, već prenamenjene. Takav je St.Paul bunker u Hamburgu, bivši nacistički bunker koji je postao turistička atrakcija sa hotelom, baštom na krovu.

Autori napominju da je 62% zgrada koje danas rušimo izgrađeno u periodu 1950-1979. Nikada se, podsećaju, nije gradilo toliko mnogo kao u godinama nakon Drugog svetskog rata. Ali upravo te zgrade danas najviše rušimo. Dok se zgrade izgrađene pre 1900. retko ruše, objekti iz posleratnog perioda čine polovinu današnjih rušenja.

35 miliona domova u Evropi identifikovano kao zastarelo

Prefabrikovani stambeni blokovi i standardizovane kuće iz 1960-ih i 1970-ih bili su brzi i jeftini za izgradnju, ali su teški za renoviranje i prilagođavanje.

Da je i to moguće, pokazuje primer Rige gde je više od 6.000 stanova iz sovjetskog doba prazno. Umesto da budu srušeni, u planu je njihova obnova. Učešće građana biće ključni deo ovog projekta, najavili su čelnici grada.

Građanska inicijativa HouseEurope! tvrdi da je oko 35 miliona domova u Evropi identifikovano kao zastarelo i energetski neefikasno, i mora biti renovirano do 2030. godine kako bi EU ispunila svoje klimatske ciljeve.

3D štampa sa recikliranim materijalima

– Međutim, ključno je da ne ponovimo greške iz prošlosti i ne primenimo standardizovana, masovna rešenja bez uključivanja ljudi koji će u tim domovima živeti. Ako ne osećamo bliskost sa svojim domom i nemamo želju da o njemu brinemo, on gubi svoju vrednost. Zato cirkularna gradnja ne podrazumeva samo očuvanje i reciklažu, već i sposobnost da se zgrade menjaju tokom vremena. Jer na kraju krajeva, čuvamo samo ono do čega nam je istinski stalo – ističu autori.

Inovacije u gradnji

U novoj gradnji potrebni su i inovativni materijali. Takve su cigle Gent Waste Brick, napravljene od usitnjenog betona i građevinskog stakla prikupljenog sa deponija. Fino samlevene sirovine mešaju se sa vodom, krečom i drugim sastojcima, a zatim se oblikuju u blokove pomoću hidraulične prese. Umesto da se peku u peći, cigle se prirodno očvršćavaju apsorbujući CO₂ iz vazduha. Ove cigle, kako navode proizvođači, sadrže 63% građevinskog otpada i emituju samo trećinu CO2 tradicionalne opeke od gline.

Cigle Gent Waste Brick

Projekat Smuld istražuje potencijal otpadnih materijala iz drvne industrije. Kada se stablo poseče u drvnoj industriji, samo 40% stabla se iskoristi za proizvode dugog veka, navodi se. Piljevina i drvene strugotine (na danskom smuld) obično završavaju kao ogrevno drvo ili drveni peleti.

Autori projekta tvrde da je pritiskom i vezivanjem piljevine pomoću prirodnih lepkova iz samog drveta, moguće oblikovati prah u nove građevinske materijale koji su i korisni i lepi.

Ovakvi materijali imaju više vrednosti. Oni pretvaraju CO₂ uskladišten u drvetu u nešto korisno. Takođe su kompostabilni i nakon upotrebe mogu se baciti u baštu, gde obogaćuju zemljište hranljivim materijama.

Otpad iz drvne industrije se može ponovo upotrebiti

Među prikazanim inovacijama je i 3D štampa sa recikliranim materijalima. Wohn razvija tehniku koja koristi recikliranu plastiku, drvo i staklena vlakna kao građevinske materijale.

Budućnost bez otpada

Građevinska industrija, podsećaju autori izložbe, koristi najviše sirovina i stvara najviše otpada, ali nije jedina koja stvara ekološke probleme.

Kupovina novog umesto popravke je obično lakša i jeftinija. Kupovina novih stvari obično čini da se osećaš dobro. Ali, da li si ikada pomislio da li ti zaista treba nova garderoba? Nova kuhinja? Ili više prostora u tvom domu?

Ako ne želimo da ostanemo bez resursa, moramo da promenimo način na koji konzumiramo, naglašavaju autori. Ako počnemo sa načinom na koji gradimo i živimo, daleko ćemo stići, kažu.

U budućnosti, neće biti otpada. Sve se može koristiti iznova i iznova – poručuju autori.

Foto: Marija Dedić

Napomena: Tekst je nastao u okviru projekta „Puls Evrope – Medijske posete EU“ koji finansira Evropska unija, a sprovodi Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji.