Festivalska industrija godinama se suočava sa paradoksom: događaji koji okupljaju desetine hiljada ljudi oko muzike i zabave istovremeno stvaraju velike količine otpada, troše značajne količine energije i oslanjaju se na transport i infrastrukturu koji imaju svoj karbonski otisak.
Ali, deo infrastrukture velikih festivala sve češće postaju solarni paneli, baterije, alternativna goriva, višekratna ambalaža i sistemi za povrat otpada.
Kada glavna bina postane laboratorija za čistu energiju
Jedan od najzanimljivijih primera ove godine stigao je iz Velike Britanije, gde je festival Boomtown glavnu binu prvi put napajao električnom energijom proizvedenom pomoću vodonika.
Na festivalu Boomtown, koji se održava na imanju kod Vinčestera, ove godine je predstavljena HYDRO XL bina, kapaciteta oko 20.000 posetilaca, prva takve vrste u UK. Umesto klasičnih dizel-agregata, za njeno napajanje korišćene su vodonične gorivne ćelije.
Vodonična tehnologija, međutim, samo je jedan deo šire strategije festivala.
Boomtown navodi da je njegov energetski otisak smanjen za 98 odsto u odnosu na 2019. godinu. Pored korišćenja vodonika, festival je dizel delimično zamenio HVO gorivom, ukinuo jednokratnu plastiku na festivalskom prostoru i dostigao stopu recikliranja od 98 odsto.
Organizatori su održivost pokušali da povežu i sa ponašanjem publike. U cenu ulaznice uračunat je povratni depozit od 20 funti. Posetioci su novac mogli da dobiju nazad ukoliko na predviđenom mestu predaju dve kese suvog, razvrstanog otpada.
Glastonbury: četiri decenije pre nego što je „zeleno” postalo trend
Ako je Boomtown pokazatelj koliko daleko danas može da ode tehnologija, Glastonbury pokazuje da održivost festivala nije projekat koji se završava uvođenjem jednog novog sistema. Jedan od najpoznatijih britanskih festivala na održivosti radi decenijama.
Njegova priča počinje još 1984. godine, kada su Green Fields postali prostor za korišćenje solarne energije, a kasnije i energije vetra. Danas je pristup znatno širi: festival navodi da od 2023. za svoje energetske potrebe koristi obnovljivu energiju i obnovljiva goriva, bez oslanjanja na fosilna goriva za napajanje festivalskog prostora.
Generatorima, uključujući i one koji napajaju čuvenu Pyramid Stage, kao gorivo služi HVO napravljen od otpadnog jestivog ulja, dok se deo prostora napaja solarnim sistemima, baterijama i energijom iz biogasa.
Veliki deo strategije odnosi se i na otpad. Glastonbury je još 2019. zabranio prodaju jednokratnih plastičnih flaša za piće, a danas na festivalu nisu dozvoljeni ni brojni drugi proizvodi za jednokratnu upotrebu.
Festival ima sopstveno postrojenje za reciklažu, u kojem se otpad ručno razdvaja, dok više od 1.200 kompostnih toaleta omogućava da se organski otpad pretvori u kompost. U poslovima čišćenja i reciklaže učestvuje oko 1.300 volontera.
Posebna pažnja posvećena je i dolasku publike. Više od 65.000 posetilaca svake godine koristi voz, autobus ili bicikl za put do festivala, a organizatori su uveli i kalkulator ugljeničnog otiska putovanja kako bi posetiocima pokazali kako izbor prevoza utiče na emisije.
Solarna bina na Divčibarama
Sličan pristup, iako u drugačijem obimu i kroz druge tehnologije, može se videti i u Srbiji.
MMF festival na Divčibarama imao je Elephant Solar binu, koja se u potpunosti napaja energijom Sunca. Solarno napajanje jedan je od elemenata ekološkog koncepta festivala, uz korišćenje višekratnih festivalskih čaša.
Prema podacima organizatora, ove mere, uz podršku ekološkog partnera, doprinose smanjenju karbonskog otiska događaja za više od 2,5 tone.
Festival je održivost povezao i sa reciklažom aluminijumskih limenki. Posetioci su mogli da zamene 10 praznih aluminijumskih limenki za piće po izboru na festivalskim šankovima.
Kada čišćenje postane deo zabave
Nisu svi festivali krenuli putem novih energetskih tehnologija. Neki su fokus stavili na ponašanje publike.
Američki festival elektronske muzike Elements u Pensilvaniji godinama razvija programe kojima posetioce uključuje u održavanje festivalskog prostora.
Umesto da čišćenje bude potpuno izdvojeno iz festivalskog iskustva i prepušteno ekipama koje rade iza scene, organizatori pokušavaju da ga pretvore u deo zajedničke kulture događaja.
Ideja je jednostavna: što je publika više uključena u brigu o prostoru koji koristi, veća je šansa da će ekološka pravila doživeti kao deo iskustva, a ne kao ograničenje.
