Proizvodnja paracetamola mogla bi biti revolucionarno promenjena zahvaljujući otkriću da uobičajena bakterija može pretvoriti svakodnevni plastični otpad u ovaj analgetik, pokazuje nova studija Univerzitet u Edinburgu.
Nova metoda gotovo da ne ostavlja ugljenični otisak i održivija je od trenutne proizvodnje ovog leka, navode istraživači.
Paracetamol se tradicionalno proizvodi od sve oskudnijih fosilnih goriva, uključujući sirovu naftu.
Hiljade tona fosilnih goriva se godišnje koristi za pogon fabrika koje proizvode paracetamol, kao i druge lekove i hemikalije.
350 miliona tona otpada godišnje
Ovo otkriće odgovara na hitnu potrebu za reciklažom široko korišćene plastike poznate kao polietilen tereftalat (PET), koja na kraju završi na deponijama ili zagađuje okeane, saopštio je Univerzitet u Edinburgu.
– Ova jaka i lagana plastika koristi se za flaše za vodu i ambalažu za hranu, a godišnje se stvara više od 350 miliona tona otpada, što izaziva ozbiljnu štetu po životnu sredinu širom sveta – navodi se.
Iako je reciklaža PET plastike moguća, postojeći procesi uglavnom stvaraju proizvode koji nastavljaju da doprinose globalnom zagađenju plastikom, tvrde istraživači.
Ključan proces fermentacije
Tim naučnika iz Wallace laboratorije Univerziteta u Edinburgu koristio je genetski reprogramiranu E. coli bakteriju, koja je bezopasna, kako bi transformisali molekul dobijen iz PET plastike, tereftalnu kiselinu, u aktivni sastojak paracetamola.
Istraživači su koristili proces fermentacije, sličan onome koji se koristi u proizvodnji piva, kako bi ubrzali pretvaranje industrijskog PET otpada u paracetamol za manje od 24 časa.
Nova tehnika je sprovedena na sobnoj temperaturi i gotovo bez emisije ugljen-dioksida, dokazujući da je moguće proizvesti paracetamol na održiv način.
Tim navodi da su potrebna dodatna istraživanja pre nego što ovaj proces bude spreman za komercijalnu proizvodnju.
Oko 90% proizvoda dobijenog reakcijom tereftalne kiseline sa genetski izmenjenom E. coli bio je upravo paracetamol.
Proizvodnja održivih hemikalija
Stručnjaci navode da ovaj novi pristup pokazuje kako tradicionalna hemija može da sarađuje sa inženjerskom biologijom na stvaranju “živih” mikrobnih fabrika sposobnih za proizvodnju održivih hemikalija, dok se istovremeno smanjuje otpad, emisija gasova sa efektom staklene bašte i zavisnost od fosilnih goriva.
Studija je objavljena u časopisu Nature Chemistry, a finansirana je kroz EPSRC CASE stipendiju i biotehnološku kompaniju AstraZeneca, uz podršku Edinburgh Innovations (EI), komercijalne službe Univerziteta.
– Inženjerska biologija ima ogroman potencijal da prekine našu zavisnost od fosilnih goriva, izgradi cirkularnu ekonomiju i stvori održive hemikalije i materijale – istakao je Jan Hač, šef sektora za konsalting u EI.
