Dabrovi bi mogli imati značajnu ulogu u ublažavanju klimatskih promena u Evropi, zahvaljujući svojoj sposobnosti da prirodno transformišu rečne ekosisteme u dugoročne skladišne sisteme za ugljenik.
To je pokazala studija, koju je predvodio Univerzitet u Birmingemu, koja prvi put kvantifikuje ukupni „uglјenični budžet“ ekosistema koje oblikuju ove životinje.
Rezultati su objavljeni u časopisu Communications Earth & Environment, a istraživanje je sprovedeno u severnoj Švajcarskoj, na području gde dabrovi već više od decenije aktivno menjaju tokove manjih reka i potoka.
Inženjeri ekosistema
Dabrovi su poznati kao „inženjeri ekosistema“, jer izgradnjom brana menjaju prirodnu dinamiku vodotokova.
Ove aktivnosti dovode do plavljenja obala, stvaranja močvarnih staništa, usporavanja protoka vode i zadržavanja velikih količina organskog i neorganskog materijala – uključujući i ugljenik.
Upravo ti procesi, prema novom istraživanju, značajno utiču na način na koji se ugljenik skladišti i kreće kroz ekosisteme.
Istraživači su utvrdili da ovako transformisani ekosistemi mogu skladištiti i do deset puta više ugljenika u odnosu na slične vodotokove bez prisustva dabrova.
Tokom 13 godina, posmatrano područje akumuliralo je ukupno 1.194 tone ugljenika, odnosno oko 10,1 tonu po hektaru godišnje.
Kako ističe Džošua Larsen, vodeći autor studije, dabrovi ne menjaju samo pejzaž, već „fundamentalno preoblikuju tokove ugljenika kroz ekosistem“.
Usporavanjem vode, zadržavanjem sedimenta i širenjem močvara, oni pretvaraju male vodotokove u efikasne prirodne rezervoare ugljenika.
Detaljna analiza pokazala je da su dabrovima oblikovana močvarna područja delovala kao neto „ponori ugljenika“, sa prosečnim godišnjim uklanjanjem od oko 98 tona ugljenika. Ovaj efekat je pre svega rezultat zadržavanja rastvorenog neorganskog ugljenika kroz podzemne tokove.
Zanemarljive emisije metana
Ipak, istraživači su zabeležili i sezonske varijacije. Tokom letnjih meseci, kada nivo vode opada, dolazi do povećanja emisija ugljen-dioksida, pa sistem privremeno može postati izvor emisija.
Međutim, na godišnjem nivou, ukupni bilans ostaje pozitivan zahvaljujući kontinuiranom taloženju sedimenata, rastu vegetacije i akumulaciji mrtvog drveta.
Značajno je i to da su emisije metana, koje su često problem u močvarnim sistemima, bile zanemarljive – činile su manje od 0,1% ukupnog ugljeničnog budžeta.
Dabrovi bi mogli neutralisati do 1,8% godišnjih emisija ugljenika Švajcarske
Dodatno, istraživanje je pokazalo da sedimenti u ovim područjima sadrže do 14 puta više neorganskog i osam puta više organskog ugljenika u poređenju sa okolnim šumskim zemljištem.
Gotovo polovina dugoročno uskladištenog ugljenika potiče iz mrtvog drveta u priobalnim šumama.
Ovakvi prirodni rezervoari ugljenika mogu trajati decenijama, pod uslovom da brane ostanu očuvane.
Naučnici procenjuju da bi, kada bi se ovaj efekat primenio na sva pogodna područja za povratak dabrova u Švajcarskoj, bilo moguće neutralisati između 1,2 i 1,8% godišnjih emisija ugljenika te zemlje – bez dodatnih troškova ili direktne ljudske intervencije.
