Budućnost bez otpada – Kako do pravednije ekonomije do 2050.

Smanjenje potrošnje materijala, sprečavanje nastanka otpada, ponovna upotreba i popravka proizvoda mogli bi značajno da doprinesu ostvarivanju globalnih klimatskih ciljeva, pokazuje novi izveštaj pripremljen za COP31.

Primena principa cirkularne ekonomije i efikasnije korišćenje materijala mogli bi da spreče emisiju do 149 milijardi tona ekvivalenta ugljen-dioksida (CO₂e) do 2050. godine.

To je jedan od ključnih nalaza izveštaja „Naša budućnost bez otpada: Od ciljeva za 2035. do pravednije ekonomije materijala sa nižim emisijama ugljenika do 2050. godine“, koji su pripremili konsultantska kuća Eunomia i Shape Foundation.

Energetska tranzicija nije dovoljna

Autori izveštaja ukazuju da energetska tranzicija, iako neophodna, nije dovoljna za ostvarivanje klimatskih ciljeva. Emisije povezane sa materijalima i dalje rastu jer se napredak u čistijoj proizvodnji ne odvija dovoljno brzo da nadoknadi povećanje obima proizvodnje i potrošnje.

U tom kontekstu, izveštaj naglašava da je potrebno proširiti klimatske mere izvan energetskog sektora i usmeriti ih na smanjenje količine materijala koji se koriste u privredi, produženje životnog veka proizvoda, ponovnu upotrebu i popravku.

Kako se naglašava, poseban značaj imaju ciljevi predsedništva COP31 za 2035. godinu, koji predviđaju najmanje smanjivanje za 50 odsto projektovanog rasta količine komunalnog otpada na globalnom nivou i povećanje stope cirkularne upotrebe materijala sa 6,9 odsto na najmanje 15 odsto.

Unapređenje upravljanja otpadom

Prema analizi, unapređenje upravljanja otpadom, njegovo sprečavanje i ponovna upotreba mogli bi da doprinesu izbegavanju 37 milijardi tona CO₂e do 2050. godine.

Dodatnih 112 milijardi tona moglo bi da bude izbegnuto efikasnijim korišćenjem materijala u zgradama, infrastrukturi i drugim trajnim proizvodima, ukoliko bi se predložene mere u potpunosti sprovele.

Godišnje smanjenje emisija po ovom osnovu moglo bi da dostigne 9,6 milijardi tona CO₂e do 2050. godine.

Ponovna upotreba i popravka

Izveštaj ukazuje i na to da je oko 77 odsto emisija povezanih sa materijalima vezano za zgrade, infrastrukturu, mašine, vozila i druge trajne proizvode.

Zbog toga se najveći potencijal za smanjenje emisija ne nalazi samo u boljem upravljanju otpadom, već i u promenama koje prethode njegovom nastanku – od dizajna i proizvodnje do načina korišćenja proizvoda.

Analiza obuhvata šest sektora: prehrambeni, ambalažni, tekstilni, elektronski, transportni i građevinski.

Među predloženim merama su razvoj sistema za ponovnu upotrebu i popravku, modeli deljenja proizvoda, projektovanje proizvoda i infrastrukture sa dužim životnim vekom, kao i unapređenje sistema upravljanja otpadom.

Značaj razvoja cirkularnih sistema u siromašnijim zemljama

Autori posebno ističu značaj razvoja cirkularnih sistema u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, u kojima se očekuje veliki deo budućeg rasta potrošnje materijala.

Uspostavljanje takvih sistema od početka moglo bi ovim zemljama da omogući razvoj bez ponavljanja resursno intenzivnih modela koje su sledile mnoge industrijalizovane ekonomije.

Među preporukama za vlade, kompanije i gradove nalazi se i zahtev da se smanjenje emisija ostvareno kroz ponovnu upotrebu, popravku i sprečavanje nastanka otpada prepozna u nacionalnim klimatskim strategijama.

Autori zaključuju da cirkularna ekonomija ne treba da bude posmatrana samo kao način unapređenja upravljanja otpadom, već kao važan deo klimatske politike i prelaska na pravedniju ekonomiju sa manjim ugljeničnim otiskom.