Mladi uzrasta od 18 do 24 godine danas se češće informišu putem društvenih mreža nego preko veb-sajtova i aplikacija medijskih kuća, pokazuje analiza više od decenije istraživanja koju je sproveo Rojters institut za proučavanje novinarstva pri Univerzitetu Oksford.
Platforme poput Instagrama, TikToka i YouTube-a postaju glavni izvor informacija za mlađe generacije, dok tradicionalni medijski brendovi gube njihovu pažnju.
U uvodniku objavljenom u naučnom časopisu Nature upozorava se da se svet nalazi usred generacijske promene u načinu na koji se vesti proizvode i konzumiraju.
Informacije se danas prenose brže, vizuelnije i ličnije, dok granica između činjenica, mišljenja i zabave postaje sve nejasnija.
Autori navode da ova promena predstavlja jedan od najvećih zaokreta u medijskom prostoru još od pojave radija i televizije.
Zbog toga istraživači i naučni izdavači moraju da prilagode način komunikacije novim navikama publike, kako bi naučno utemeljene informacije ostale vidljive i relevantne.
Netačne informacije o klimatskim promenama
Posebnu zabrinutost izaziva širenje dezinformacija na društvenim mrežama. Prema istraživanjima navedenim u tekstu, influenseri sa velikim brojem pratilaca često promovišu netačne ili obmanjujuće informacije o klimatskim promenama, vakcinama, zdravlju i medicinskim tretmanima.
Analiza skoro 1.000 objava na Instagramu i TikToku pokazala je da je veliki deo sadržaja o medicinskim skrining testovima sadržao obmanjujuće informacije, a autori objava često su imali finansijski interes za promociju tih usluga.
Dodatni problem predstavlja činjenica da mnogi naučni influenseri na TikToku ne navode izvore informacija niti poreklo fotografija i ilustracija koje koriste, što otežava proveru tačnosti sadržaja.
Zbog toga uredništvo Nature-a smatra da bi veći broj naučnika i stručnjaka trebalo aktivno da koristi društvene mreže za komunikaciju sa javnošću.
Kratki video formati – dominantan oblik informisanja
Iako kratki video-formati imaju ograničenja kada je reč o objašnjavanju složenih naučnih tema, oni omogućavaju da se kroz pripovedanje, animacije, grafike i vizuelne prikaze nauka približi široj publici na način koji je privlačan i lako razumljiv.
Autori ističu da odgovornost ne sme biti samo na kreatorima sadržaja.
Društvene mreže bi, kako navode, morale da ulože više napora u suzbijanje dezinformacija, unapređenje pravila za naučnu komunikaciju i jasno označavanje neproverenih tvrdnji.
– Sadržaj prilagođen društvenim mrežama i vizuelnim formatima verovatno će postati dominantan oblik informisanja. Ako naučni komunikatori žele da ostanu relevantni, moraju da prihvate ovu promenu – zaključuje se u tekstu objavljenom u Nature-u.
