Da li je Srbija još daleko od cirkularne ekonomije

Šta je cirkularna ekonomija, da li je reč o isplativom poslovnom modelu, šta je potrebno da bi ovaj koncept zaživeo u našoj zemlji, da li je on sadašnjost ili budućnost – neke su od tema o kojima se razgovaralo na konferenciji „Na putu ka cirkularnoj ekonomiji u Srbiji“ održanoj u Privrednoj komori Srbije.

Primenom cirkularne ekonomije kao potpuno drugačijeg poslovnog modela otvorilo bi se 30.000 radnih mesta, pogotovo u sektoru reciklaže, zaključak je konferencije održane pod motom „Da napravimo nešto što nemamo od nečeg što već imamo i sačuvamo svet u kom živimo“. Da je promena načina razmišljanja ključna, smatra načelnik odeljenja za Nacionalni registar izvora zagađivanja Agencije za zaštitu životne sredine Nebojša Redžić.

– Dve teme su trenutno aktuelne u svetu kad je reč o zaštiti životne sredine. Prva se odnosi na klimatske promene, druga je cirkularna ekonomija, s tim što se sve više pokazuje uticaj cirkularne ekonomije na klimatske promene. U prirodi koncept otpada ne postoji. Svaka materija je hrana za nešto drugo. I zato, treba da izbacimo iz naših glava koncept otpada i da na otpad gledamo kao na resurs koji se dalje može upotrebiti. Agencija za zaštitu životne sredine ima izgrađen sistem za prikupljanje podataka o generisanim količinama otpada. Godišnje u Agenciju stigne 14.000 izveštaja – ističe Redžić napominjući da sistem nije savršen i da ga je potrebno unaprediti.

Procena je da se u Srbiji reciklira samo dva do tri odsto celokupnog otpada

Ne samo da otpad još nije prepoznat kao resurs, već smo i dalje na nivou sakupljanja tačnih podataka o količinama svih vrsta otpada, ocenjuje redovni profesor Mašinskog fakulteta dr Aleksandar Jovović.

– Kod nas se otpad odlaže bez pokušaja da se prethodno iskoristi u energetske svrhe. Nemoguće je izgraditi postrojenje za spaljivanje otpada jer ga nijedna opština ne želi na svojoj teritoriji. Građani ne podržavaju spalionice iako su živeli u okolini različitih industrija i fabrika bez obzira na stepen njihove opasnosti. Treba raditi sa ljudima i objasniti im šta se dešava kad zakopavamo otpad tamo gde ne treba. Infrastruktura za upravljanje otpadom nam je na veoma niskom nivou i ako želimo da ostvarimo ciljeve cirkularne ekonomije, ovaj segment mora pretrpeti najveće izmene – kaže Jovović.

Neophodan predvidiv sistem

Direktor Službe za cirkularnu ekonomiju u Srbiji Siniša Mitrović smatra da je cirkularna ekonomija poslovna prilika za Srbiju, ali napominje da je neophodan sistemski pristup.

– Ambijent za investicije u životnoj sredini je destimulativan. Što bi neko sada ulagao u postrojenje za otpad kad može jednostavno da ga baci na deponiju. Potrebno je da sistem bude predvidiv, da mi sada znamo šta će se dešavati 2022. godine. Jer, tek tada može da dođe do novih ulaganja i tehnoloških inovacija – ističe Mitrović.

Da je otpad i u svetu ozbiljan problem otkriva rukovodilac Grupe za kružnu i zelenu ekonomiju Ministarstva zaštite životne sredine Aleksandra Vučinić.

– Ako bismo svi živeli kao Amerikanci, planeta bi trebalo da bude četiri puta veća jer toliko resursa bi nam trebalo. Tržište otpada dostiže profit na američkoj berzi od 17 milijardi dolara. Ukupna godišnja proizvodnja plastike je jednaka težini ljudske populacije na planeti. Srbija ima obavezu da nacionalne propise uskladi sa evropskim do 2021. godine i ideja je da se u sve nacionalne strategije ugrade principi cirkularne ekonomije. I u Ministarstvu je prepoznat značaj ove teme pa je nedavno formiran sektor za kružnu ekonomiju – napominje Vučinićeva.

Do 2035. godine u Evropskoj uniji 85 odsto ambalažnog otpada treba da se reciklira, a plastika da bude 100 odsto biorazgradiva

Drugačiji dizajn

Mada se na konferenciji najviše govorilo o rukovođenju otpadom, naglašeno je da je  cirkularna ekonomija znatno širi pojam koji obuhvata i produženo trajanje proizvoda, drugačiji dizajn, promenu navika i načina razmišljanja. Kako bi se prešlo sa linearnog na cirkularni model poslovanja, što je teško, ali neizbežno, kako su se složili učesnici konferencije, potrebno je obezbediti tržišne uslove, unaprediti pravni okvir, reformisati javni komunalni sektor, rešiti problem deponija i smetlišta, promovisati dubinsku digitalizaciju, reciklažnu industriju i energetsku efikasnost uz upotrebu obnovljivih izvora energije, uspostaviti sistem edukacije, usvojiti moderan informacioni sistem za prikupljanje podataka, sprovesti ekološku tranziciju jer će resursi kao što su voda i električna energija uskoro dostići ekonomsku cenu pa njihov trenutni neodgovoran način eksploatacije neće biti održiv.

Inače, konferencija je završni događaj jednoipogodišnjeg projekta iz oblasti zaštite životne sredine i upravljanja otpadom koji su realizovali Wuppertal Institute, RWTH Aachen, Delft University of Technology i Western Balkans Consulting Global.

 

 

 

Leave a comment